SARAJEVO – Dok se bosanskohercegovačka politička elita priprema za još jedan izborni ciklus, scenarij koji nude građanima djeluje kao loša repriza davno odgledanog filma. 

Političke kampanje u Bosni i Hercegovini ponovo oskudijevaju novim idejama, ekonomskim strategijama ili vizijom budućnosti. Umjesto toga, stranački lideri oslanjaju se na provjereni i duboko cinični politički algoritam: recikliranje starih strahova, podizanje nacionalnih tenzija i ignoriranje svakodnevne ekonomske realnosti koja guši građane.

Za stranu publiku, bosanskohercegovački izbori mogu izgledati kao kompleksna ustavna slagalica. Izbliza, oni su zapravo manifestacija političke inercije.

Provjereni recept nacionalnih podjela

Dok se razvijene europske demokracije u kampanjama bave digitalnom transformacijom, energetskom nezavisnošću i reformom tržišta rada, u Bosni i Hercegovini glavne teme ostaju zarobljene u prošlosti. Glavni akteri političke scene ne nude ekonomske programe jer im oni nisu ni potrebni za političko preživljavanje.

Strategija je jasna i efikasna u svojoj jednostavnosti. Tjednima prije otvaranja birališta javni prostor preplave rasprave o ugroženosti vitalnih nacionalnih interesa, secesiji, unitarizaciji i prebrojavanju vojnih snaga. To nije slučajnost, već svjesno skretanje pažnje. Kada se u javnosti stvori atmosfera vanrednog stanja, nitko ne postavlja pitanja o propalim infrastrukturnim projektima ili korupciji u javnim nabavkama.

Nedostatak novih lica i svježih ideja unutar vodećih političkih blokova doveo je do apatije biračkog tijela. Glasačima se ne nudi izbor između različitih rješenja za bolji život, već im se nameće izbor između „nas“ i „njih“.

Ekonomska realnost: Život na rubu egzistencije

S druge strane političkih govornica i glamuroznih stranačkih skupova nalazi se surova realnost prosječnog građanina BiH. Dok političari troše miliune na promotivne plakate i organizaciju skupova, životni standard bilježi konstantan pad. Ekonomski parametri u zemlji već dugo zvone na uzbunu.

Mizerne plaće i mirovine - Dok troškovi života i potrošačka korpa nezadrživo rastu, prosječna primanja jedva pokrivaju osnovne prehrambene potrebe. Mirovine su u većini slučajeva svedene na nivo socijalne pomoći.

Inflatorni pritisak - Cijene osnovnih životnih namirnica i komunalnih usluga dosegle su nivoe koji su direktan udar na novčanike građana, bez adekvatnog odgovora vlasti.

Odlazak radno sposobnog stanovništva - Najveći tihi prosvjed protiv ovakvog stanja nije na ulicama, nego na graničnim prelazima. Zemlju masovno napuštaju cijele obitelji, ne samo zbog nedostatka posla, već zbog osjećaja beznađa i nedostatka perspektive.

Sustav koji nagrađuje status quo

Problem leži u tome što trenutni politički sustav u BiH nagrađuje stabilnost postojećih elita, a kažnjava rizik donošenja novih ekonomskih politika. Političke stranke su postale najveći poslodavci u zemlji kroz kontrolu nad javnim sektorom i državnim poduzećima. To im osigurava stabilnu bazu takozvanih "sigurnih glasova" – ljudi čija egzistencija direktno zavisi od ostanka iste strukture na vlasti.

Zbog toga nema pritiska da se ponudi bilo što novo. Kreativnost u kreiranju ekonomskih reformi zamijenjena je kreativnošću u pronalaženju novih načina za međusobno optuživanje na etničkoj osnovi.

Bosanskohercegovački izbori tako ostaju festival propuštenih prilika. Politička elita ponovno ulazi u kampanju bez stvarnih rješenja za siromaštvo, niske plaće i masovni odlazak ljudi. Građanima se umjesto ekonomskog spasa nudi još jedna runda nacionalnog homogeniziranja. Sve dok strah od drugog bude jači od želje za boljim životom, politička ponuda u BiH ostat će ista: mnogo buke, nula ideja i prazni novčanici.

L. D.