Građani Srbije nestrpljivo očekuju kaznenu odgovornost bivše vlasti, a njeni suradnici se za to vrijeme ponašaju kao da se ništa nije dogodilo. Kako funkcionirati u jednom institucionalnom vakuumu?

Događaji se u Srbiji nakon završetka izbora i pobjede Studentske liste (SL) odvijaju velikom brzinom, i ono što je osnovni dojam je nevjerojatna želja javnosti za pravdom.

Vlast je za sobom ostavila brojne tragove korupcije i zato je sada fokus građana na drugoj točki studentskog programa, a to je zakon o porijeklu i oduzimanju nelegalno stečene imovine te lustracija javnih dužnosnika.

Zanimljivo je da su se već dan nakon izbora vrlo glasno zahtijevala uhićenja i kaznena odgovornost pripadnika bivše vlasti i njihovih suradnika. Reklo bi se da su pobjedničku stranu posebno iritirali medijski suradnici bivše vlasti, koji su se ponašali kao da je Aleksandar Vučić i dalje predsjednik Srbije i kao da izbora nije ni bilo.

To se u pojedinim trenucima pretvorilo u pokušaje „revolucionarne pravde“ jer je, kako se objašnjavalo, to neophodno ukoliko institucije ne žele raditi svoj posao.

Razumljiva nestrpljivost
Institucije u Srbiji su u proteklih 14 godina bile potpuno podređene očuvanju vlasti i par dana nakon izbora je očito teško uvjeriti građane da se stvari ne mogu promijeniti preko noći.

Ta nestrpljivost je za Dejana Bursaća, višeg znanstvenog suradnika na Institutu za filozofiju i društvenu teoriju, očekivana:

„Društvo koje je toliko dugo držano u jednom stanju potlačenosti od strukture koja se ponašala u feudalnoj maniri i građane tretirala kao podanike, razumljivo da sada očekuje neku pravdu. Postoji institucionalni način da se to provede, ali prije toga su neophodni neki koraci a to su preuzimanje skupštine, vlade i ostalo kako biste to provodili. U tom vakuumu građani zaista jesu nestrpljivi i zahtijevaju razne stvari, ali se tim očekivanjima mora i upravljati“, ističe Bursać za DW.

Kaznena odgovornost pa lustracija
Srđan Milivojević, predsjednik Demokratske stranke (DS) koja je podržala Studentsku listu, skreće pažnju da se „lustracija kao jedna blaga mjera ne smije miješati s namirenjem pravde i ne smije biti zamjena za kaznenu odgovornost“. „Lustracija dolazi kasnije, nakon toga. Nema više političkog pritiska i sada je potrebno samo poštivati Ustav i zakone i procesuirati sve one zastrašujuće primjere veza mafijaškog režima i kriminalaca protiv građana Srbije. Najprije se, dakle, moraju kazniti kriminal i korupcija po onim kaznenim prijavama koje su godinama čamile u ladicama“, kaže Milivojević za DW.

Vakuum vlasti koji je nastao nakon izbora doveo je do toga se većina stranačkih dužnosnika ponaša kao da se ništa nije dogodilo.

Tome bi trebalo dodati kako je bivši predsjednik Aleksandar Vučić u utorak (27.10.) na slavi Srpske napredne stranke (SNS) uputio prijetnje novim vlastima povodom upada grupe nezadovoljnih građana na televiziju Infomer te poručio da će se „SNS samoorganizirati ako državni organi ne poduzimaju ništa“. Također je dodao da „nema razgovora sa SNS-om ako se ugasi Informer“.

Nešto ranije predstavnici novinarskih udruženja podnijeli su Regulatornom tijelu za elektronske medije (REM) inicijativu da se TV Infomer oduzme licenca za rad.

Naprednjaci misle da sanjaju poraz
Dejan Bursać primjećuje da takvo ponašanje dužnosnika bivše vlasti, koji trenutno stanje vide kao nekakav ružan san koji će prestati onda kada Vučić smisli nešto i preokrene situaciju, „samo pogoršava situaciju“:

„Ljudi iz SNS-a se ponašaju kao da su izgubili izbore za mjesne zajednice negdje u Skandinaviji, a ne kao da su bili članovi jednog duboko korumpiranog i kriminaliziranog režima. Sada sve to zaboravljamo, pozivamo se na vašu demokratsku svijest i pozivamo se na poštivanje zakona. Slažem se s poštivanjem zakona, ali prema tim ljudima kako bi se ispunili zahtjevi studenata, ali i da bi došlo do pravde za građane Srbije. To je jako važno kako bi se spriječilo ponavljanje ovoga u budućnosti, jer mi već dva puta u 30 godina imamo dva autoritarna režima, što je zaista previše“, naglašava naš sugovornik.

Mislim da je važnije od toga kako će se ponašati institucije i ljudi koji tamo rade, primjećuje Srđan Milivojević. I dodaje „kako je nepostupanje po službenoj dužnosti i nekažnjavanje kaznenih djela također kazneno djelo. Prva stvar koju bi, mislim, trebalo učiniti je pozvati Republičku izbornu komisiju (RIK) da odmah objavi konačne rezultate izbora, to bi mogao biti četvrtak, i da se do kraja tjedna konstituira novi parlament. To bi otvorilo prostor za formiranje nove Vlade i da se oni konačno probude i shvate da su izgubili izbore“, smatra Milivojević.

Umjesto vijesti – stari filmovi
Mediji bliski dosadašnjim naprednjačkim vlastima odlučili su umjesto vijesti i političkih debata emitirati stare filmove i lake sadržaje.

Javni servis RTS u trenutku pisanja ovog teksta još uvijek nije imao nikoga od predstavnika Studentske liste (SL) kao gosta nakon pobjede 25. listopada.

U utorak su predstavnici SL-a predali zahtjev za ostavkom direktora i rukovodstva RTS-a, koji je direktorica RTS-a Manja Grčić odbila jer, kako navodno kaže, „čeka da joj se netko konkretno obrati u ime nekoga“.

Ako pogledamo čak i zakone koje je donio SNS, mnogi i po njima ne ispunjavaju te njihove kriterije, skreće pažnju Dejan Bursać:

„Aktualna direktorica RTS-a je izabrana bez potrebnih kvalifikacija. Informer TV i druge televizije također se ne ponašaju u skladu s dokumentima koje su podnijeli za dobivanje dozvole i frekvencije. Tamo se samo događa politička obrana režima. Marko Kričak je izvučen ispod nekog kamena i doveden da rukovodi policijskim jedinicama. To isto vrijedi i za brojne veleposlanike, koji su poslani samo kako bi obavljali poslove za SNS. Dakle, čak i po aktualnim zakonima sve se to može rasformirati ako ima političke volje, a sada je konačno ima u Srbiji.“

Sudbina buduće lustracije
Tu nema nikakve dileme, kaže Srđan Milivojević, jer „stranačka glasila podliježu sankcijama i po sadašnjim zakonima“. „Ali isto tako ako netko misli da je pravo na mišljenje da korupcijom ubijete 16 ljudi i da nitko ne odgovara ili da trgujete tonama kokaina i pomilovanjima, to nije pravo na mišljenje već kriminalni čin. Nitko ne brani pravo na političko mišljenje, ali to ne znači da imate pravo ukrasti milijarde iz srpskog proračuna“, navodi naš sugovornik.

Srbija je 2003 godina donijela Zakon o lustraciji, oročen na 10 godina, koji zbog raznih opstrukcija nikada nije zaživio. Postoji li sada šansa za ponovno donošenje takvog zakona i njegovu primjenu?

Taj zakon je propao jer je DOS imao previše veza s bivšim režimom, napominje Dejan Bursać, „ali sada je situacija drugačija, jer imate potpuno novu političku snagu, koja nikome ništa ne duguje i to pitanje mogu gurati mnogo dalje“.

Kraj skrivanja imena?
Često se nakon izbora povlače i paralele s Mađarskom, ali se ističe i da je tamo postojala figura Petera Magyara, koji je sa svoje pozicije pozivao dužnosnike režima da napuste svoje funkcije.

SL to nema, i možda je vrijeme da se prekine sa skrivanjem imena, i da netko konkretno nastupi prema bivšoj vlasti.

Dejan Bursać smatra da to nije nužno: „Petera Magyara također mnogi nisu poslušali, ali se sada uklanjaju kroz antikoruptivne institucije i tužiteljstvo. Pojavit će se i ovdje konkretna imena, ali SL je najlegitimnija politička snaga i njihova riječ se sluša. Kolege iz Mađarske kažu da je tamo prošlo tri mjeseca dok se netko nije ispričao s bilo koje javne televizije tako da ti procesi mogu i potrajati“, zaključuje Bursać u razgovoru za DW.