Može li presuda od 45 godina zatvora postati prekretnica u borbi protiv femicida?
KALAJDŽIĆU 45 GODINA ZA UBOJSTVO ALDINE JAHIĆ
Županijski sud u Mostaru je u petak, 6. studenog 2026., izrekao nepravomoćnu presudu Anisu Kalajdžiću, optuženom za teško ubojstvo Aldine Jahić u Mostaru, nedozvoljeno nabavljanje i držanje oružja te za produženo kazneno djelo ugrožavanja sigurnosti, u trajanju od 45 godina zatvora.
Ishod je to prvostupanjskog postupka u slučaju koji je izazvao veliku pozornost javnosti i ponovno otvorio pitanja zaštite žena od nasilja, ozbiljnosti prijetnji koje prethode femicidu i odgovornosti za najteže oblike rodno zasnovanog nasilja.
Nakon što je okončan dokazni postupak te su iznesene završnih riječi, Tužiteljstvo Hercegovačko-neretvanskog kantona zatražilo je da optuženom bude izrečena jedinstvena kazna u trajanju od 45 godina zatvora.
Tužiteljstvo ja tada argumentiralo da su tijekom kaznenog postupka izvedeni dokazi kojima je potvrđena odgovornost Kalajdžića za sva kaznena djela obuhvaćena optužnicom, uključujući i tvrdnju da je ubojstvo Aldine Jahić bilo rodno motivirano. Tužiteljica Vesna Pranjić u završnom obraćanju sudu naglasila je da je Aldina ubijena nakon što je jasno pokazala da ne želi nastaviti vezu s optuženim.
Prema stavu Tužiteljstva, upravo okolnosti koje su prethodile ubojstvu, Aldine, kao i ranije prijetnje i ponašanje optuženog, potvrđuju da je posrijedi teško ubojstvu zasnovano na rodnoj pripadnosti.
Svjedočenja otkrila prijetnje, nasilje i strah za vlastiti život
Značajan dio završne riječi Tužiteljstvo je posvetilo iskazima svjedokinja koje su govorile o Kalajdžićevu ponašanju prema Aldini Jahić, ali i prema njegovoj bivšoj partnerici Aidi Macić. Prema iskazima prijateljica stradale Aldine, a kojima se ona povjeravala o problemima s Kalajdžićem, Aldina je im je govorila o fizičkim napadima u svom stanu, o nasilnom ponašanju Kalajdžića i o uznemiravanju.
Iako je strahovala za vlastitu sigurnost, Aldina je, prema riječima prijateljica, oklijevala prijaviti njegovo ponašanje policiji, a jedna od svjedokinja prenijela je posebno uznemirujuće prijetnje koje je Aldina ranije dobivala. Kako je ispričala, Kalajdžić joj je govorio da zna koliko voli život i da će joj upravo on taj život oduzeti.
Tužiteljica Pranjić ukazala je i na sadržaj telefonskih razgovora koji su tijekom sudskog postupka reproducirani kao dokazni materijal. Naime, na snimkama se može čuti prijetnje smrću koje je Kalajdžić upućivao Aldini, uz poruke da ne postoji nitko tko bi je mogao zaštititi.
Tužiteljstvo smatra da takvi razgovori, zajedno sa svjedočenjima osoba kojima se Aldina povjeravala, potvrđuju obrazac prijetnji i zastrašivanja koji je prethodio ubojstvu.
Tijekom postupka, provedena su i dva vještačenja psihičkog stanja optuženog. Njihovi nalazi pokazali su da je Kalajdžićeva uračunljivost u vrijeme izvršenja kaznenog djela bila smanjena, no ne u bitnoj mjeri. Tužiteljica se u završnoj riječi osobito referirala na to da su oba vještaka prepoznala pokušaje optuženog dovesti ih u zabludu predstavljajući svoje psihičko stanje težim no što je zaista bilo.
Pranjić je, na koncu konstatirala da Aldina nije željela nastaviti odnos s Kalajdžićem i da je svoju odluku jasno izrazila, nakon čega je, pak, ubijena. Obrana je, pak, tražila da sud pozorno razmotri dokaze koji se odnose na motiv zločina te da, u slučaju da prihvati kvalifikaciju koju zastupa Tužiteljstvo, prilikom odmjeravanja kazne uzme u obzir okolnosti koje bi mogle ići u korist optuženom.
Kalajdžićev je odvjetnik Ibro Bulić naveo da Obrana ne dovodi u pitanje činjenicu da je Kalajdžić usmrtio Aldinu niti pokušava umanjiti težinu počinjenog djela, ali da osporava upravo takvu njegovu pravnu kvalifikaciju, tj. kvalifikaciju teškog ubojstva žene zasnovanog na rodnoj pripadnosti.
Pred sjedištem Kantonalnog suda u Mostaru su se uoči izricanja presude Kalajdžiću okupili članovi obitelji i prijatelji ubijene Aldine Jahić, a koji su istaknuli transparente s porukama 'Nikad nećeš biti sama', 'Imala je pravo na život', 'Stop femicidu' i 'Pravda za Aldinu'.
Presuda od 45 godina zatvora kao bitna poruka i opomena društvu
Punomoćnik obitelji ubijene Aldine Jahić, odvjetnik Damir Alić, istakao je da ovaj sudski postupak ima značaj koji nadilazi pojedinačni slučaj, osobito zbog velikog zanimanja javnosti i potrebe da se spriječi nasilje nad ženama. Naglasio je da je obitelj Jahić svjesna da nijedna sudska odluka ne može vratiti Aldinu, ali da se nada da će presuda pridonijeti tome da druge žene ne dožive istu sudbinu. Kako je istaknuo, za Aldininu je obitelj dodatno bolna bila činjenica da je optuženi tijekom postupka aktivno iznosio svoju obranu. Naime, prema riječima Alića, ovaj predmet je prvi slučaj femicida u kojem je optuženi vodio aktivnu obranu.
Nakon što je Kantonalni sud u Mostaru izrekao prvostupanjsku presudu kojom je ubojica Aldine Jahić osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 45 godina, iz Fondacije 'Aldina Jahić' poručili su da ta presuda mora biti jasna opomena cijelom društvu. Iz Fondacije su istakli da nijedna sudska odluka, pa ni izrečena dugotrajna kazna, ne može ublažiti bol obitelji i prijatelja, ali da ipak predstavlja ključan korak u borbi protiv femicida.
- Nijedna presuda, pa ni ova maksimalna kazna, ne može vratiti Aldinin život niti može izbrisati tugu i prazninu u srcima njenih najbližih. No, ova kazna predstavlja važnu poruku pravosuđa da rodno zasnovano nasilje i femicid moraju biti najstrože kažnjeni, poručeno je.
Otac Aldine Jahić: Presuda ne može ublažiti našu bol, ali može spasiti druge žene
Otac ubijene Aldine Jahić, Ibrahim Jahić, izrazio je zadovoljstvo presudom kojom je Anis Kalajdžić osuđen na 45 godina zatvora, istaknuvši kako kazna ne može ublažiti bol i tugu obitelji, ali se nada da će biti poticaj za sprječavanje budućih slučajeva nasilja nad ženama.
- Kakva god presuda bila, da mu je izrečeno 100 godina, moja bol i tuga ostaju. Ipak, itekako sam zadovoljan. Zadovoljan sam ako bi ova presuda potaknula makar jednog potencijalnog ubojicu da odustane, da spasimo nečije dijete, nečiju majku, sestru, tetu ili bilo koju ženu. To je jedino što mi je ova presuda donijela kao utjehu, rekao je Jahić novinarima nakon izricanja presude.
Zahvalio je medijima koji su, kako je rekao, doprinijeli praćenju ovog slučaja, kao i tužiteljici Vesni Pranjić i cijelom tužiteljstvu. Pohvalio je i rad suda, navodeći kako je postupak pažljivo vođen, bez pogrešaka koje bi mogle dovesti do njegova ponavljanja. Zahvalio je i sudskim službenicima te građanima Mostara koji su od početka bili uz njegovu obitelj i pružali podršku.
Institucionalni odgovor na rodno uvjetovano nasilje
Presuda Županijskog suda u Mostaru kojom je Anisu Kalajdžiću izrečena jedinstvena kazna od 45 godina zatvora predstavlja duboki institucionalni iskorak u tretiranju rodno motiviranog nasilja u Bosni i Hercegovini. Pravna specifičnost ovoga procesa ogleda se u dvjema ključnim dimenzijama: dosljednom prihvaćanju rodnoga motiva (femicida) kao kvalifikatorne okolnosti te činjenici da je riječ o prvom ovakvom predmetu u kojemu je optuženi vodio aktivnu obranu, pokušavajući kroz redefiniranje motiva i simuliranje težega psihičkog stanja izbjeći maksimalnu odgovornost.
Odbijanjem strategije Obrane – koja nije sporila samo ubojstvo, već je pravno nastojala dekonstruirati rodnu motivaciju zločina – Sud je poslao jasnu poruku o prepoznavanju dugotrajnoga obrasca toksičnoga ponašanja, prijetnji i prisile koji prethode činu ubojstva. Snimke telefonskih razgovora i iskazi svjedoka u ovom su postupku poslužili kao školski primjer prepoznavanja "kronike najavljene smrti", gdje izolacija žrtve i njezino uvjerenje da je nitko ne može zaštititi čine srž rodno uvjetovanoga terora.
Izricanjem kazne koja doseže same zakonske maksimume, pravosuđe u ovomu slučaju nije samo kaznilo počinitelja, već je odgovorilo na dugogodišnji apel javnosti i nevladinih organizacija za strožom kaznenom politikom.
Profesionalno vođenje postupka, na koje je ukazala i obitelj stradale, minimiziralo je proceduralne pogreške, čime se postavlja novi standard za rad tužiteljstava i sudova u budućim procesima. Ipak, ova presuda ostaje opomena da represivni sustav reagira tek na tragični epilog - stvarna društvena bitka, kako je poručeno iz Zaklade 'Aldina Jahić', i dalje leži u prevenciji, prepoznavanju ranih znakova uhođenja i pružanju pravodobne i učinkovite zaštite ženama koje proživljavaju pakao nasilja.
S. Ž.