NA ZAVRŠNOM skupu Studentske liste na beogradskom trgu Slaviji poslane su pobjedničke poruke. No iza zastava, pjesme i nade ostaje pitanje što će donijeti nedjelja i može li izborni dan u Srbiji proći bez "produžetaka"?

"Bila sam i prošli put. I onaj prije toga. Želim podržati mlade", kaže Dragana*, koja je i sama mlada. Pokraj nje Ulicom kralja Milana tisuće ljudi prolaze prema Slaviji.

Radi, kaže, u jednoj privatnoj tvrtki koja se bavi poljoprivrednom mehanizacijom, ali je povezana sa strankom. Zna se s kojom. Ondje ih tjeraju da budu sigurni glasovi, da idu na skupove.

"Želim da se nešto pokrene, da se stvari počnu mijenjati", kaže Dragana. "Ne mislim da se kod nas korupcija može iskorijeniti, tu sam realna. Ali barem da ne bude ovako."

Gužva je. Glasno je. Vijore se zastave ispod golemog reklamnog ekrana na kojem se izmjenjuju Aleksandar Vučić i Ivica Dačić.

Mnogo je srpskih trobojnica i barjaka s brojem tri. Ima križarskih zastava, onih s Isusom, s logotipom Ferrarija. Jedan čovjek nosi zastavu Kraljevstva Rohana iz Tolkienova svijeta. To su glasoviti jahači koji su u filmskoj verziji razbili opsadu Helmova ponora, opkoljenog silama tame.

Na Slaviju se nije slila samo masa ljudi. Prema procjeni Arhiva javnih skupova, njih čak 150.000. Slile su se i dvije godine bijesa, bunta i nade. I strepnje pred izborni dan.

"Nema sada vremena za strah"
Ankete o raspoloženju birača rijetko se objavljuju u Srbiji, pa se i tada u njih sumnja. No izvori DW-a upućeni u istraživanja kažu da će biti tijesno.

Sudar dvaju političkih divova, liste okupljene oko bivšeg predsjednika Aleksandra Vučića i one okupljene oko studenata, mogao bi biti odlučen vrlo malom razlikom. Možda i postizbornom kombinatorikom.

Tko će još prijeći izborni prag? Na čiju će stranu stati manjine? Ovoga četvrtka navečer više je pitanja nego odgovora.

Prisutna je bojazan pred samo glasanje. Ili barem napetost.

"Nema sada vremena za strah", kaže Dragana za DW. "Izbori se apsolutno mogu pokrasti, ali sada nema smisla o tome razmišljati. Tu smo i to je to."

Srpska napredna stranka odavno je uspostavila glasački stroj koji djeluje u sivoj zakonskoj zoni. Dvostruke evidencije birača, kapilarni glasovi, kupnja glasova... Sve je to već mnogo puta zabilježeno.

No ovo je prvi put da će se druga strana u potpunosti suprotstaviti mogućem utjecaju na izbornu volju. I studentski pokret ima famozne "mobilne timove" koji bi se trebali pojavljivati pred biračkim mjestima na kojima djeluju naprednjački "mobilni timovi". Sve bi to u nekoj zrelijoj demokraciji bilo nenormalno, ali u Srbiji se više ni ne skriva.

Na Slaviji se o tome ne govori, nego se šalju pobjedničke poruke. Studentica Fakulteta dramskih umjetnosti Natalija Stefanović rekla je s pozornice da su se okupili ljudi koji su "pod pritiskom očvrsnuli, u borbi sazreli".

"Ljudi, miriše na slobodu", poručio je profesor Prometnog fakulteta Aleksandar Čupić, koji je otpjevao pjesmu posvećenu studentskoj borbi na melodiju glasovite "Hajde Jano". Svi govornici u rukama su držali Ustav Srbije.

Računica visoke izlaznosti
Opće je uvjerenje da Studentska lista igra na kartu visoke izlaznosti. Demoskopi kažu da nema sumnje kako će na parlamentarnim izborima glasati najviše birača u posljednjih tridesetak godina. Polaze od toga da Vučić ima stabilno biračko tijelo te da svaki dodatni birač u nedjelju ide u prilog njegovoj konkurenciji.

"Studenti su uspjeli u stvarima koje su se činile nezamislivima. Probudili su narod iz apatije. Vratili su nadu i vjeru u bolje sutra", kaže politolog Ivan Stanojević, profesor beogradskog Fakulteta političkih znanosti. Studentsku kampanju i demokratičnost liste naziva jedinstvenima u svijetu.

Kaže da je ta lista spremna za izborni dan.

"Ljudima je jasno da trebaju izaći na izbore u ranu zoru. Takvo ponašanje velikog broja ljudi stvorit će učinak grudve snijega i dodatno povećati izlaznost. To ide u prilog studentskoj listi koja je prodrla u sve dijelove biračkog tijela vladajućih stranaka. Režim očajnički nastoji sačuvati svoje biračko tijelo sastavljeno od umirovljenika i ucijenjenih zaposlenika u javnom sektoru", dodaje Stanojević za DW.

Nakon ovog skupa može se reći da je Studentska lista uspješno prošla kroz minsko polje kampanje. Kao mlada snaga, s takozvanom catch-all listom na kojoj su ljudi različitih političkih uvjerenja, držala se zajedničkog nazivnika: borbe protiv korupcije, vraćanja vladavine prava i rada institucija.

Teme koje bi njezin krug kandidata i birača podijelile jednostavno su stavljene u zagrade: EU, Rusija, Kosovo, Srebrenica... Očito je da golema većina oporbenih birača to pozdravlja.

Hoće li izborni dan otići u "produžetke"?
U beogradskoj čaršiji, među političarima, analitičarima i novinarima, prevladava uvjerenje da će izborni dan otići u "produžetke". Da bi rezultat mogao biti takav da obje strane proglase pobjedu. To nitko ne može dokazati, više je riječ o osjećaju.

Tome je pridonio i sam Vučić proturječnim porukama. Govorio je da će, izgubi li, protivnicima odmah čestitati, nešto nakon 22 sata. No u jednom od brojnih nastupa na TV Informeru rekao je i ovo:

"Želim iste večeri reći sve najgore o njima i iste večeri krećem u borbu protiv njih! Onda će vidjeti što su blokade, što su bojkoti i što su ostala čuda! Oni misle da to ide po principu: ‘Pa ćemo sve pohapsiti’... Tek ćete vidjeti kako to ide!"

Obje strane posljednjeg su dana kampanje slale poruku da sigurno pobjeđuju. Za studentski pokret to je poruka promjene. Za vlast poruka da se ništa ne može promijeniti.

Može i hoće, kaže Vidoje Purić (75). Na Slaviju je došao iz Loznice. Umirovljenici, prema anketama, uglavnom biraju vlast, ali Puriću to ne pada na pamet.

"To su jadnici koji gledaju Informer i njihovu propagandu. Ali i tome će doći kraj."

Purić se nimalo ne boji nedjelje.

"Na mlađima svijet ostaje. Tko to ne zna, bolje da ga nema", kaže uz osmijeh i odlazi u masu

Beograd je pregurao dan
Sve je prošlo mirno, kao i raniji manji skup SNS-a u novobeogradskoj Hali sportova. Bajaga je pjevao u Sava centru, Zvezda u nogometu nije pobijedila Kopenhagen, Partizan je u košarci pobijedio Zvezdu i pritom je bilo nešto navijačkih sukoba.

Na kraju je Beograd nekako pregurao jedan pomalo čudan dan i, za prilike današnje Srbije, mirno ušao u izbornu šutnju, piše index.